posao od kuće

Dugo ne bijah tu...
Ako još itko od dragih ljudi posjećuje ovaj blog, a pritom zna za neki posao koji se može obavljati od kuće, pls, dajte neki link ili slično.
Zahvalna beskrajno!!!

11.11.2009. u 11:28 | 7 Komentara | Print | # | ^

mirna

Pokušat ću zaspati otvorenog prozora i razvijati emotivni otpor spram napasnih misli i zamisli prema ugnjetavačima mog sna.

Image Hosted by ImageShack.us

23.07.2009. u 21:39 | 3 Komentara | Print | # | ^

tu i tamo...

Uf, baš me predugo tu nema. Ne mislim pritom kako su ljudi nemilosrdno uskraćeni za moja laprdanja. Ali, nekako mi izmiče vrijeme, a kako sam i dalje predanija fotografiji negoli ijednom drugom hobiju (uključujući i bloganje), paljenje računala se uglavnom svodi na tu mi strast.
No, ako ipak nekoga možda zanima: zdrava i sretna!

Svima dragima u ovoj dimenziji želim lijepo i mirno ljeto!

Image Hosted by ImageShack.us

10.07.2009. u 21:53 | 2 Komentara | Print | # | ^

Dobrodošlica

Učim pristupu blogu jednu jako dragu ženu i pri tom joj želim od srca dobrodošlicu u našoj sferi!!!!

02.05.2009. u 21:34 | 1 Komentara | Print | # | ^

tu sam...

Ne, nije odlazak, samo malo duža stanka... Hvala svima koji se pitaju gdje sam... Živa i zdrava, hvala Bogu...

Vraćam se odmah!!! :)

16.02.2009. u 13:15 | 5 Komentara | Print | # | ^

VRIJEME JE

VRIJEME JE

02.12.2008. u 23:20 | 10 Komentara | Print | # | ^

Odgoj VS neodgoj i obrnuto

Draga Danijela mi je i danas podastrla dobar link. Na temu je odgoja, zapravo, neodgoja današnjih klinaca. I naravno, proslijedila sam ga svim roditeljima iz adresara. I naravno, odmah smo na chatu upustili se u raspravu što jest, što nije, kako je treba, a kako je krivo, tko je u pravu (ja sam u pravu!)... I naravno, ne mislimo svi isto. I gle zanimljivosti! Neke su se raspravice završile čak i bez uobičajenog pozdrava na odlasku svakog za svojim poslom!

Došla su neka čudna vremena...

Kao samohrani roditelj imam neveselu priliku suočavati se s lošim pristupom drugog roditelja koji fizičku nenazočnost kompenzira kroz dragocjene darove, popuštanja u svemu, bez zadrške. Zahvalna Bogu zbog razumnosti mile mi Najdraže, rijetka sam u takvoj situaciji koja nisam dovedena u priliku razvijati takmičarski duh i pokušavati parirati dobronamjernom, ali nepromišljenom exu, dovodeći time i vlastiti nam budžet u pitanje.

Tema linka nisu nužno djeca razvedenih roditelja, ali inačice roditeljske bedastoće, primjećujem, primjenjuju se i u prirodnoj i neprirodnoj zajednici.

Došla su neka čudna vremena...

Današnja polemika s jedinim od sugovornika po pitanju doljnjeg linka završila je njegovim zaključkom kako su djeca danas pametnija nego nekad (????!!!!) i samim tim, treba ih tretirati drugačije, sve im omogućiti... Hm... Ne mislim da sam se rodila nimalo tupavija od Najdraže i njenih vršnjaka. To što im činimo dostupnim sve što nas okružuje, a time i ne baš bezopasne informacije na koje smo navikli, pa ni ne primjećujemo kako naša djeca postaju naviknutija na njih više od nas samih, ne znači kako je njihova zrelost bliska našoj pa znaju razvrstati podatke o burzama, nasilju, kontracepciji, ekološkim katastrofama... Nekad ni sama ne znam u koji pretinac što ubaciti...
Širokogrudno i nadmeno omogućavamo im dostupnost svega bez zadrške, dok, u drugu ruku, osakaćujemo ih u prostoru nekih sasvim suprotnih, a toliko dječjih potreba koje vrište od straha zbog izumiranja...

Došla su čudna vremena...

Nostalgično gledam u svoje djetinjstvo, u prijateljstva koja smo uzgajali, igre kojih smo se igrali, krvave laktove obljepljene flasterima, krošnje u kojima se skrivasmo, klikere zbog kojih su mi uvijek nokti bili crni. Često čeprkam po sjećanju i prepričavam Najdražoj... Pokušavam prenijeti, zaraziti... Ide mi! Ali se činimo posljednjim Mohikankama našeg malog mista...

Ufff, skrenuh misao u sasvim drugom pravcu. Valjda to dođe s 40. Napunila jubilarac prekjučer :)

Svejedno: tko svrati, ima preporuku ovog dolje.

Došla su čudna vremena...

http://artofmanliness.com/2008/06/03/quit-coddling-your-kids/

Image Hosted by ImageShack.us




11.11.2008. u 19:28 | 6 Komentara | Print | # | ^

Ne sudi nam, Gospodine, po (ne)djelima našim...

Tragedije kod nas, kako god se uzme...
Jednu od ubijenih djevojaka sam poznavala na određeni način... Povraćalo mi se od saznanja o dogođenom...
Kao roditeljica, ne mogu izbjeći zamisliti kako li je toj prejadnoj majci... tom sirotom ocu... Potpuno postaje nebitno tko su, jesu li, što su... Neka im Gospodin bude na pomoći...

Držim se djelomičnim krivcem u ovom društvu jer malo činim za opću dobrobit... Ne znam kako bih, jer redovito bivam ukorena kako sam "neprilagođena vremenu" i "bajam bajke"...

Neka nam svima bude blag i milostiv Gospodin i neka nam ne sudi po (ne)djelima našim...

Image Hosted by ImageShack.us

10.10.2008. u 00:21 | 7 Komentara | Print | # | ^

još jedan kraj

Večeras svratih tu i ugledah Mangin oproštajni komentar...

Ističem kako sam njegov blog pratila sa iznimnim zanimanjem, a nadasve poštovanjem.

U sirotoj nam domovini, gdje se nemilo premlaćuje sve živo, s pravom i bez prava, automobili dižu u zrak, puca se kad se kome, gdje i u koga prohtije, a počinitelji plaze mirna i hladna srca između nas, imati transparentnu hrabrost kao što je ima Manga, ne sreće se baš na svakom koraku.
Imati hrabrost, a nemati srce...
Imati hrabrost, a nemati pamet...
Krcata nam galaxija takvih...
Upravo je zato Manga jedinstven: hrabrost, srčanost i pamet u savršenom suživotu. Trosjtvo tih darova izvanredno je koristio u pisanoj formi, prvo na blogu 012 station (blog.hr), a zatim na blogu 012 station (bloger.hr). Britak. Jasan. Besprijekorno argumentiran... Domoljub.
I odlučio prestati.
Neopisivo mi žao. Neopisivo. Ali potpuno razumijem.

Evo ti, Manga, moj skromni darak za napisano:

Image Hosted by ImageShack.us

A što drugo dati "čoviku od zvizda"?!

18.09.2008. u 21:33 | 4 Komentara | Print | # | ^

neki krajevi

Prijateljica mi je neki dan "spočitala" kako dugo vremena nisam ništa napisala na blogu. Nisam mogla vjerovati kako ikoga zanima ono što pišem. Iako, postoje ljudi koje, doduše, zadnje vrijeme nešto rijeđe, nastojim pratiti i ostaviti trag posjete u njihovim komentarima, pa i ti isti svrate do mene. Ne držim se zanimljivim "piscem" poput mojih favorita kao što su npr. Brod u boci, 012 Station, Herostrat, Photopublika i još neki. No, ipak, moju Danijelu zanima što će slijedeće izbaciti moja tipkovnica :)

Ovaj napis posvećujem nekim krajevima koji se događaju ovih dana ili su se dogodili u relativno bliskoj prošlosti, a na neki način su ostavili tragić:


1. Izložba (23. kolovoza - 6. rujna)

Zaista sam rijetko tu. Mislim da već jednom napisah kako me je fotografija potpuno obuzela i u njoj provodim veliki dio slobodnog vremena. Potaknuta nagovorom jednog net-poznanika, učlanih se na stranicu Fotozine, i započeh tu svoje prvo javno izlaganje :) i nedugo nakon prve objavljene fotografije, iznenadih se količinom srčane prihvaćenosti već dobro ustoličenih članova kojih je ogroman broj na rubu profesionalizma, a vjerujem kako neki od njih to i jesu. To spominjem kao jedan od poticaja za pristanak na sudjelovanje na skupnoj foto-izložbi. Iako, kad ne bi bilo frendice (do čijeg mišljenja po pitanju mojih uradaka zaista držim budući se radi o akademskoj slikarici) koja me umalo bez pitanja prijavila na istu, sumnjam kako bi moji sumještani uopće vidjeli čime se bavim kad nisam majka i nisam na poslu :) U svakom slučaju, kritike po pitanju mog sudjelovanja su bile izvanredne i to ne samo od meni sličnih amatera, već i od ljudi kojima je struka bilo koja vrsta umjetnosti.

Evo par izloženih:

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

U subotu je bio kraj izložbe.

E, da! Jedna je čak i prodana!!! :))))


2. Ljeto

Dočekah, ipak još uvijek zdrave pameti, kraj ljetnog ludila. Nije završilo u cjelosti, ali je barem prestalo sa onim što me čini ne voljeti ga kao nekad. I sad je rujan, dio ljeta kojeg sam oduvijek najviše voljela. I baš nas krenulo, što vrućine, što toplo more... kad ono, Najdražu od subote odvalila viroza i visoka temperatura nam ne da disati. Žao mi i pomisliti kako je vjerojatno završilo ovosezonsko kupanje... Baš sad kad je najljepše... No, što je - tu je. Samo zdravlja!


3. Dino Dvornik

I njemu je došao kraj... Žao mi svakog tko umre mlad, pa tako i njega. Mislim da je HR glazbena scena, koju su preplavili kojekakvi šundaši lošeg ritma i još lošijeg glasa, a koji se besramno nazivaju njegovim kolegama, ostala bez uistinu izuzetnog glazbenika osobite ritmičnosti i vokala. Neka mu dobri Gospodin bude milostiv...


4. Razredna nastava

Još u lipnju je došao kraj školske bezbrižnosti. No, ljeto nas je ipak održavalo uljuljanima, dok smo se, pak, 1. rujna potpuno osvijestile. Ili onesvijestile. Kakogod. Od ove školske godine, ulaskom u peti razred, nastupa vrijeme ozbiljnosti školovanja. Knjige su teže nego što su bile, već dovoljno opsežan školski program čini se još opsežnijim... Nadam se da Najdraža ne osjeća moju tremu...

Kraj.

08.09.2008. u 17:19 | 7 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

0

< studeni, 2009  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Studeni 2009 (1)
Srpanj 2009 (2)
Svibanj 2009 (1)
Veljača 2009 (1)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (2)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (2)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (5)
Prosinac 2007 (2)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (1)
Rujan 2007 (4)
Kolovoz 2007 (5)
Srpanj 2007 (3)
Lipanj 2007 (2)
Svibanj 2007 (4)
Travanj 2007 (6)
Ožujak 2007 (3)
Veljača 2007 (4)
Siječanj 2007 (17)
Prosinac 2006 (6)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



Komentari da/ne?

Opis bloga

e-mail: okosjenki@net.hr


Kao prvo, trebalo bi pokazati kako Kosjenka i Regoč izgledaju.
Dakle, na internetu sam našla malog Regoča, dok se Kosjenku nikako nije dalo uhvatiti. Onda sam si prije par minuta dala truda, pa sam je pokušala nacrtati onakvom kakvu bih je zamislila današnjom maštom. I evo ih:

Image Hosted by ImageShack.us
Regoč


Image Hosted by ImageShack.us
Kosjenka


Budući sam do prije par godina, što se frizure barem tiče, bila Kosjenkina sušta suprotnost, od kako sam pustila kosu, a koja je, valjda nakon toliko godina zatočenistva luđackom brzinom krenula rasti, mnogi iz bliske mi okoline, u šali znaju reći da izgledam upravo kao Kosjenka, iako smo bojom kose u velikom raskoraku! (A ni frizura nije baš ista!)
Zašto nisam blog nazvala samo "Kosjenka"?
Razmišljala sam o tome i zaključila kako će se u nekim trenucima zasigurno pojaviti kakav Regoč, ili će neki od prošlih Regoča biti spomenuti u nekom kontextu (Regoč: metafora za bilo kojeg muškarca koji bi eventualno bio ili je već spomenut: brat, otac, ex muž, ev. dečko, prijatelj, susjed, župnik, rođak, kolega...), strpah i njega u naslov bloga.
I tako se rodio ovaj blog.
Ništa osobito mudro i novo u ovom blogu neće se naći. Pišem ga uglavnom kao vrstu dnevnika i objavljujem svoje fotografske uradke za koje ne mislim kako su umjetnička djela, već su po nečemu meni osobito drage, pa mi ih lijepo vidjeti kao dekoraciju mojih misli.
Sve je to i dio moje opčinjenosti napretkom ove vrste tehnologije.
No, iz toga se izrodila jedna jako dobra stvar, a to je virtualno upoznavanje drugih i suosjećanje s tuđom radosti, a bome nerjetko i tugom.
Ecco. To bi bilo to o Kosjenki. A i Regoču.

Linkovi

ljudi koje rado pročitam:

POST SECRET
NOVOGODIŠNJE LUDILO
BROD U BOCI
HEROSTRAT(IŠTE)
MENTINA
RUDARICA U SEOSKOJ IDILI
ZG DNEVNIK
012 STATION
FANNY
MUDRI I NJEGOVE PREKRASNE FOTOGRAFIJE
MELANCHOLIA
i još ih ima!!!